Intimna istorija stidnih dlačica

Znak ženstvenosti

One, stidne dlačice bile su i ostale izuzetno važan dio ljudskog tjelesnog izražaja, a čovjekov odnos prema njima mijenjao se kroz vijekove i različite kulture. Koliko te različitosti i danas postoje, pokazuju mnogobrojni primjeri.

Dok su, recimo, stidne dlačice u nekim kulturama Afrike i Okeanije i danas simbol plodnosti, a u Japanu znak izuzetne ženstvenosti, one su na području (današnje) Evrope i Sjeverne Amerike često znak nebrige o tijelu, pa čak i nekulture i necivilizovanosti.

Nervni slom zbog dlačica

Perike su se na ovim dijelovima tijela nosile već i ranije. Prvi put se spominju u nekim istorijskim zapisima iz Engleske, iz ranog 17. vijeka, gdje su bile vrlo popularne među prostitutkama.

Umjetnost, slikarstvo (barem ono klasično) ih međutim nikada nije posebno cijenilo. To se najbolje vidi na primjerima potpuno obrijanih renesansnih Venera i Afrodita.

To je, međutim, imalo za posljedicu da je Džon Ruskin, jedan od najvećih istoričara umjetnosti 19. vijeka, u svojoj prvoj bračnoj noći navodno doživio pravi nervni slom kada je pored sebe ugledao ženu koja je oko polnog organa imala isto tako dlačice kao i on sam.

Susrete s nagim ženskim tijelom veliki Ruskin je do tog trenutka imao jedino ispred platna velikih majstora, koji su ga prikazali u "idealizovanom izdanju".

Ovaj ga je prizor navodno toliko iznervirao da je pobjegao glavom bez obzira i bez i najmanje želje za povratkom u bračno gnijezdo. Brak je tako nakon nekoliko dana anuliran, a Ruskin, traumatizovan ovim iskustvom, više se nikada nije oženio.

Animalnost i seksualnost

Međutim, istorija poznaje i sasvim drugačije primjere. Tako je veliki pjesnik lord Bajron bio pravi obožavalac ženske kose, ali i stidnih dlačica. U njegovoj ostavštini, masi pisama koje je dobijao od svojih prijateljica i koja se i dan-danas čuvaju u arhivima poznatih muzeja, mogu se još naći upravo one - male, kovrčave dlačice svih boja i nijansi.

Neke kulture, kao ona sjevernoameričkih Indijanaca, otišle su po ovom pitanju još mnogo dalje od pomenutog pjesnika. Indijanci su smatrali da je svaka i najmanja dlaka na tijelu ovdje stigla greškom te su ih otklanjali neumorno ih čupkajući golim prstima.

One su za njih bile znak animalnosti, nešto čemu je mjesto na životinjskom, a nikako na ljudskom tijelu.

Indijanci plemena Dakota su upravo njih koristili u svrhu zastrašivanja neprijatelja i to tako što su svoju (ratničku) odjeću ukrašavali dlačicama koje su počupkali svojim suprugama i, navodno, sestrama.

Moderna vremena

Danas ovakvih običaja više nema, a dlakavost je omraženija nego ikad do sad, čak i na tijelima muškaraca. Trend koji je krenuo iz SAD, potpomognut čitavom industrijom raznih brijaćih aparata, lasera za trajno uklanjanje dlaka svih vrsta, aparata za depilacije, krema, voskova, zahvatio je i Evropu.

Dlakave noge, ruke, područje ispod pazuha, a tako i dlakavost na intimnom dijelu tijela u međuvremenu je na jednako dobrom glasu kao i loš zadah iz usta ili miris znoja.

Nepoželjne dlake i dlačice mogu se danas odstraniti u svakom malo bolje opremljenom kozmetičkom salonu.

Kozmetičari, takođe, na intimnom dijelu tijela mogu napraviti neku od trenutno vrlo modernih "frizura", tipa Bermuda, Holivud ili Veliki kanjoj.

Prema mišljenju mnogih, ovaj trend je povratak u vrijeme prije feminističkog pokreta, kada je svaka intervencija na ženskom tijelu bila ravna smrtnom grijehu.

U Njemačkoj se trenutno čak sedam naučnih projekata bavi upravo ovom temom. To govori da intervencija na stidnim dlačicama očigledno nije samo površni, estetski trend, već da je nastupilo novo razdoblje u dugačkoj istoriji uljepšavanja područja oko polnih organa.