U zanimljivom filmu rahmetli Mirze Idrizovića "Azra", čija se radnja dešava neposredno nakon Drugog svjetskog rata, jedan od sinova porodice - novopečenih Sarajlija, glumi ga Senad Bašić, ženi se drugaricom druge vjere.

Njegova majka, koju glumi pokojna Semka Sokolović-Bertok, s izrazom nevjerice saopćava članovima porodice da je mladence vjenčao "Drug Mitar".

Miješani brakovi nisu izum komunista, ljudi različitih religija vjenčavali su se stoljećima, čak i na ovim prostorima. Ipak, najznačajnije vrijeme za ovu pojavu nastupit će nakon Drugog svjetskog rata, kada će komunisti nastojati izgraditi novo društvo u kojem će radni odnosi nadvladati nacionalne.

Tito i drugovi nisu građanima svoje zemlje htjeli izbrisati nacionalni identitet, ali su ga namjeravali potisnuti u drugi plan. Imena kao što su Jadranko, Zdenko,

Damir ili Dragan su novijeg datuma i u širu upotrebu su došla tek nakon Drugog svjetskog rata, kad se nastojala stvoriti situacija u kojoj po imenu nećete moći svrstati čovjeka kao pripadnika ovog ili onog naroda.

Brak je na ovim prostorima oduvijek bio mnogo više od pukog pristanka dvoje ljudi da žive pod istim krovom.

Stupanjem u brak, porodice mladenaca ulaze u specifičan međusobni odnos, koji često ima i ekonomsku, ali i dimenziju srodnosti: dvije porodice postaju jedna, velika, šira porodica.

Možda Eskimi imaju najviše izraza za snijeg, ali jezici južnoslavenskih naroda sigurno imaju najviše titula koje označavaju uloge u porodici: jetrva, punac, badžo, zaova, svekrva, sestrić, stric, amidža, ujak, daidža, tetak, bratić, stričević...